Intenziv prosvjetljenja, suvremeni metod duhovnog razvoja

subota, 19.01.2008.

Što je prosvjetljenje?


Sama riječ, doslovno, znači unijeti svjetlo negdje gdje je do tada bila tama, tako da se može vidjeti. Tu, očito, imamo opisni način objašnjavanja koji ukazuje na to da se spoznalo, vidjelo, nešto što je do tada bilo nepoznato, da je neko postao svjestan nečega čega do tada nije bio svjestan.
Ipak, postoje mnogi načini kako neko može postati svjestan nečega čega do tada nije bio svjestan, a da to nije prosvjetljenje. Uvid, kao cilj mnogih, ako ne svih psihoterapeutskih metoda i škola, ima za posljedicu da čovjek postane svjestan nečega čega do tada nije bio svjestan. Ipak, uvid nije isto što i prosvjetljenje. Šta je to što prosvjetljenje čini tako posebnom, specifičnom vrstom iskustva?
To je to što iskustvo prosvjetljenja ne podrazumijeva bilo kakav indirektni proces spoznavanja: osjećaj, intuiciju ili nešto slično.
Naš uobičajni, svakodnevni način spoznavanja stvarnosti je uvijek putem nekog procesa. Tu su fizički procesi opažanja – čula vida, sluha, mirisa, dodira i okusa – te mentalni procesi mišljenja ili intuitivni i osjećajni, emotivni procesi. Tu smo uvijek mi, onaj koji opaža, te ono što se opaža, uz bilo koji od gore pomenutih načina opažanja. Čak i sebe indirektno doživljavamo kroz neki proces: osjećamo se, posmatramo se, mislimo o sebi itd. U našim životima uvijek je prisutna neka vrsta samoopažanja.
Dobar način da se u nekoliko riječi definiše prosvjetljenje jeste reći da je to direktno iskustvo istine. Berner je takođe koristio definiciju da je prosvjetljenje svjesno stanje direktnog znanja samog sebe onakvog kakav uistinu jesi.
On je prestao koristiti riječ «iskustvo» jer ta riječ, ipak, implicira neku vrstu procesa, doživljaja koji implicira nas (subjekt), te ono što se doživljava (objekt). Znanje o kojem Berner govori nije, naravno, intelektualno, niti logičko znanje, već direktno znanje, znanje nečega direktno, bez procesa, bez posrednika. To je ona vrsta znanja o kojoj su govorili mediteranski gnostici s početka naše ere (gnosis, gr. znanje).
“Direktno” znači bez bilo kakvog procesa. Za um je praktično nemoguće da to logički razumije. U prirodi uma je da spoznaje putem nekog spoznajnog procesa. Za um, svako iskustvo je indirektno iskustvo, jer podrazumjeva proces kojim se to iskustvo stiče. Direktno iskustvo je, stoga, apsurd za um i za logiku. Logički posmatrano, direktno iskustvo ne može postojati, jer bi to – po uobičajenoj logici – bilo jednako tvrdnji da dva objekta mogu zauzimati isti prostor, ili da jedan objekat istovremeno može biti na dva mjesta. To je naravno nemoguće u logičkom svijetu strukturisanog vremena i prostora. No, direktno iskustvo neovisno je o zakonitostima vremena, prostora i uma.
Iskustvo prosvjetljenja može svako imati, činjenicom same svoje prirode. Samom činjenicom našeg postojanja, činjenicom da smo ovdje, rođeni i živi u tijelu, mi možemo imati iskustvo prosvjetljenja. To nije neko tajno, mistično iskustvo rezervisano za malobrojne i “posvećene”. To je naše iskonsko duhovno naslijeđe, nosimo ga sa sobom jednako kao što svi imamo istu sposobnost da naučimo da govorimo, čitamo i pišemo. To je smisao budističke izreke da svi imamo “Buda prirodu” tj. “prirodu Bude”, sposobnost da se probudimo, da doživimo prosvjetljenje.
Iako svako od nas pojedinačno stvara i održava svoje sopstvene iluzije, laži i zablude, svi zajedno dijelimo istu stvarnost. A tu stvarnost svako od nas može spoznati, direktno iskusiti, jer smo svi već u njoj. Svako od nas je već dio života, niko nije izvan njega. To je, opet, smisao izreke u nekim duhovnim školama da smo, u osnovi, svi već prosvjetljeni, ali toga nismo svjesni.
Takođe, ne postoji način na koji se direktno iskustvo može silom izazvati. Drugim riječima, ne postoji način na koji se može učiniti da se neko prosvijetli. Kada bi to bilo moguće, to bi značilo da postoji metod, proces, postupak, jedno posebno kako izazvati prosvjetljenje, da postoji neki recept, a to je u suprotnosti sa definicijom prosvjetljenja kao direktnog iskustva istine, tj. iskustva koje se ne dešava kroz neki proces opažanja subjekt-objekt.
Jedino što je moguće učiniti jeste kreirati najpovoljnije moguće okolnosti da se iskustvo prosvjetljenja dogodi. Intenziv prosvjetljenja daje takve okolnosti. To je razlog zašto je Intenziv strukturisan tako kako je strukturisan. Ali, da li će se iskustvo prosvjetljenja dogoditi ili ne, to je stvar između samog praktičara i Istine.
Taj diskontinuitet, tu apsolutnu prazninu između prosvjetljenog i neprosvjetljenog stanja svijesti nemoguće je fizički premostiti bilo kojom metodom, tehnikom ili receptom. U nekim duhovnim školama taj procjep između Istine i uobičajenog stanja svijesti nazvan je “bezdanom”, jer se ne može premostiti logikom. Može se samo preskočiti onim skokom koji se u tradiciji kršćanskog misticizma naziva “skokom vjere”.
Iz svega do sada navedenog može se lako uvidjeti da je o prosvjetljenju lakše govoriti u negativnim terminima – to jest šta prosvjetljenje nije – nego govoriti šta prosvjetljenje jeste.
Jedan način da se umu i logičkom shvatanju približi pojam prosvjetljenja jeste reći da onaj koji doživljava prosvjetljenje i ono što se doživljava ulaze u svojevrsno stanje jedinstva, odnosno da subjekt i objekt prosvjetljenja postaju jedno. U slučaju samoprosvjetljenja, to bi značilo da ja postajem jedno sa samim sobom - što je logički besmisleno. U stvari, kao što je već rečeno, svaki pokušaj da se pozitivističkim riječnikom opiše prosvjetljenje uvijek izlazi izvan okvira logike, i zato je jednostavnije govoriti šta prosvjetljenje nije. Osim toga, pokušaji da se prosvjetljenje opiše riječima često završavaju kao mistične fraze i opisi, nejasne racionalnom umu, poput Isusovog “Ja i Otac smo jedno”.
Takođe, prosvjetljenje nije neki mentalni doživljaj. Prosvjetljenje nije nešto što se dešava u našem umu, već izvan našeg uma. Prosvjetljenje ne ovisi o našim idejama ili našim mentalnim procesima. Ne ovisi ni o našim osjećanjima. Prosvjetljenje nije osjećanje ili emocija.
Iskustvo prosvjetljenja ne znači da time neko postaje drugačiji, da postaje drugačiji čovjek nego što je bio, da postaje neko drugi. Kao posljedica prosvjetljenja može se promijeniti nečiji život, ali ti uvijek ostaješ ti. Samo sa nešto više razumijevanja i svjesnosti nego ranije. Da li to znači da iskustvo prosvjetljenja uvijek ostaje sa nama, te da li time postajemo savršenija bića? To zavisi od više faktora, prvenstveno od dubine iskustva, te od nečije spremnosti da svoj život promijeni i uskladi sa istinom koju je doživio. Da li to znači napuštanje nezadovoljavajućih odnosa sa drugima, promjenu posla, nove hobije, drugačiji dnevni raspored, napuštanje starih navika… Sve to zavisi od osobe do osobe. Ali, lični napredak se zaustavlja do onog stepena do kojeg osoba nije voljna da se mijenja. Promjena je osnovno stanje u univerzumu. Sve se mijenja, sve teče. Čovjek treba biti voljan da mijenja svoj život u skladu sa istinom koju je doživio, inače će stagnirati i zasnovati svoj život na neistini, a to može voditi samo osjećanju neispunjenja, nezadovoljstva i frustracije. Jedan način da se ovo kaže jeste da čovjek svoje iskustvo prosvjetljenja mora integrisati u život, kako bi od njega imao neke koristi. Inače, to će samo ostati lijepo sjećanje kojem se čovjek može iznova vraćati kada je sam, ali neće postojati nikakav vidljiv napredak u njegovom životu. Jedan od najboljih načina za integrisanje iskustva prosvjetljenja u život jeste redovna, svakodnevna spiritualna praksa, te religiozan način života. Ipak, ima mnogo ljudi koji jednostavno učestvuju na Intenzivima bez da slijede neki poseban duhovni sistem, i koji su zadovoljni sa tim. Takođe, ne bih želio stvoriti utisak da čovjek mora očekivati drastične promjene u životu kao posljedicu direktnog iskustva istine. To može biti tako, ali i ne mora. Mnogi ljudi jednostavno nastave živjeti svoje živote kao i do tada, ali sa dubljim osjećanjem unutarnjeg zadovoljstva i ispunjenosti nego ranije. Postoji jedna stara izreka u Zen budizmu, koja kaže: “Prije prosvjetljenja brda i rijeke bili su mi samo brda i rijeke. Sada, nakon prosvjetljenja, brda i rijeke su mi i dalje samo brda i rijeke”.
Ipak, morate biti voljni da prihvatite promjenu, inače ćete stagnirati.
Stoga se čini da je jako važno nakon Intenziva provesti neko vrijeme kontemplirajući o tome šta smo iskusili, te kako svoj život ubuduće možemo što bolje prilagoditi tome što smo iskusili, kako to iskustvo možemo što potpunije «unijeti» u život.
Takođe, potrebno je započeti sa nekom vrstom redovne duhovne prakse, koja će pomoći pojedincu da krene u pravcu većeg jedinstva sa Istinom, bez obzira kojoj religiji ili duhovnoj školi formalno pripadao.

19.01.2008. u 18:41 • 7 KomentaraPrint#

utorak, 08.01.2008.

Kako je nastao Intenziv, i još po nešto...


Tvorac Intenziva, Amerikanac Charles Berner (1929 - 2007) bio je do svog “penzioniranja” 1995. godine jedan od najkreativnijih i najautentičnijih duhovnih učitelja Zapada. Po njegovim sopstvenim riječima, za konačna pitanja ljudske egzistencije zainteresirao se kao vrlo mlad, i svoje prvo iskustvo prosvjetljenja doživio je kao tinejdžer, intenzivno meditirajući o značenju drevnog Lao Ceovog djela “Tao Te Đing”.
Iako to Berner kasnije nije javno navodio, on je pedesetih godina prošlog stoljeća počeo izučavati alternativnu metodu terapije i ličnog razvoja zvanu Dianetics, koju je razvio Ron Hubbard, poznat i kao popularan pisac znanstvene fantastike. Berner se kasnije, sredinom 60-ih, distancirao od Hubbarda i osnovao svoju sopstvenu školu ličnog razvoja, pod nazivom Abilitism, od engleske riječi za sposobnost (ability).
Berner je zajedno sa svojom tadašnjom suprugom Avom vodio centar za lični razvoj i alternativnu medicinu u mjestu Costa Mesa, California. Nudili su obuku iz oblasti međuljudske komunikacije, zdravstvene programe, te programe iz oblasti proučavanja ljudskog uma, te druge slične procese.
U skladu sa iskustvima koje je imao prakticirajući metode proizašle iz Hubbardovog rada, Berner je utvrdio da je iskrena, istinita i otvorena komunikacija između ljudi ključni element koji pomaže da se ljudi oslobode mentalne napetosti, razriješe lične probleme i ponovo aktiviraju svoje uspavane potencijale. On je stoga svoj rad sa klijentima usmjerio na to da im pomogne da “otvore” komunikacijske puteve između sebe i drugih, da potpunije i istinitije prezentiraju sebe drugima, kao i da postanu bolji slušaoci, odnosno da poboljšaju svoju sposobnost da slušaju druge i da ih razumiju.
Jedan od najvećih svjetskih autoriteta po pitanju Intenziva, američki terapeut i duhovni učitelj Lawrence Noyes-Skanda, koji je dugi niz godina izuzetno blisko surađivao sa Bernerom, napisao je u svojoj izvrsnoj knjizi “Enlightenment Intensive: Dyad Communication as a Tool for Self-realization” da je Bernerova supruga Ava imala glavnu ulogu u formiranju one vrste rada koja se na Intenzivu naziva “dijada”. Sama riječ dolazi od grčke riječi “dyo”, što znači “par, dvoje”, a u kontekstu terapeutskog rada, te Intenziva, odnosi se na dvoje ljudi koji rade zajedno, u paru. Tačnije, odnosi se na dvoje ljudi koji sjede u paru, jedan naspram drugog, i naizmjenično komuniciraju jedan drugom, dok onaj drugi samo sluša.
«Berner je uvijek puno ovisio od žene sa kojom je bio», rekla je Lawrencu Noyesu Bernerova bivša supruga Ava, u intervjuu koji je on vodio sa njom 1996. godine. «Žena mu je bila kao neka vrsta gurua. Više nego samo inspiracija. Postojala je intenzivna svakodnevna komunikacija».
«Rad sa dijadama sam mu ja prva predložila», priča Ava. «On je u početku bio protiv... Kada su počeli da dolaze mladi ljudi koji nisu sebi mogli priuštiti da plate individualni rad, ja sam počela da razmišljam: kako ti ljudi mogu da iskuse dobiti od te izvanredne tehnologije i tako sam dobila ideju za dijade. Rekla sam, hajde da dvadesetak ljudi postavimo u dva reda, damo im pitanja za rad, mi mjerimo vrijeme i kažemo im kada da se promijene. To je bila potpuno moja ideja. Trebalo je onda razgovarati sa Charlesom i ubijediti ga da pristane na to».
Ava dalje kaže da se Berneru ideja dopala onda kad su jednom pokušali da je primijene.
Jednog proljećnog popodneva 1968. godine Berner se nalazio u brdima pored mjesta Santa Kruz u Kaliforniji. Po njegovim riječima, bilo je to prvi put nakon mnogo, mnogo vremena da je nekoliko sati bio slobodan i nije imao šta da radi. Šetao je i gledao drveće.
Iznenada mu je nadošao cijeli koncept Intenziva prosvjetljenja. Bio je to direktan, praktičan odgovor na njegovo pitanje: “Kako pomoći ljudima da se što prije prosvijetle?”
“Ja nisam sjedio i razmišljao o tome dugo vremena”, pisao je Berner. “Samo sam se upitao kako pomoći ljudima da ubrzaju proces samootkrića”.
Po svjedočanstvima ljudi koji su poznavali Bernera iz tog perioda, on je bio veliki genij sistematizacije, ali nije to bilo neko nadnaravno «otkrovenje», već trenutak kada je u bljesku uvida jednostavno spojio zajedno različita znanja koja je do tada stekao – terapeutski rad, dijade, Zen, samoistraživanje iz joge – i napravio ono što danas znamo kao Intenziv.
Suština novog koncepta bila je da se tehnika komunikacije praktikovana u dijadama kombinuje sa drevnim pitanjem “Ko sam ja?” Drugim riječima jedan partner u dijadi bi drugom partneru dao instrukciju “Reci mi ko si ti”, ovaj bi kontemplirao i potom rezultate te kontemplacije saopćavao svom partneru.
Kada partner primi instrukciju “Reci mi ko si ti”, napravio bi voljni pokušaj da direktno iskusi tko je on zaista, u sadašnjem trenutku. U isto vrijeme bio bi potpuno otvoren za sve što se može desiti kao posljedica tog pokušaja, uključujući direktno iskustvo. Nakon što bi kontemplirao na taj način, otvorio bi oči i svom partneru detaljno saopćio, prezentirao, sve što se pojavilo u njegovoj svijesti kao posljedica tog pokušaja, ništa ne dodavajući niti oduzimajući. Njegov partner bi za to vrijeme samo držao pažnju na njemu, slušao i trudio se da što bolje razumije to što mu se komunicira, odnosno prezentira. On bi tako kontemplirao i komunicirao sve dok ne istekne pet minuta. Oni bi zatim zamijenili uloge i radili tako, naizmjenično, sve dok ne istekne 40 minuta. Svatko bi tako imao četiri perioda od po pet minuta za kontemplaciju i komunikaciju.
Zanimljivo je još jedno Avino viđenje Bernera iz tog vremena nastanka Intenziva.
«On je uvijek bio do kraja prisutan sa onima sa kojima je radio...», kaže ona. «To je bila njegova jaka strana. Kada ga posmatrate u terapeutskim sesijama ili na Intenzivu, on je bio kao Betoven. U privatnom životu i u mnogim drugim stvarima bio je veoma slab. Imali ste utisak ponekad da se tu radi o dva sasvim različita čovjeka. Izgleda kao da kad je čovjek veoma kreativan po nekom pitanju ili oblasti, kao da njegova energija presuši sasvim po nekim drugim pitanjima ili oblastima».
Po sopstvenim riječima, Berner je tog ljeta 1968. imao samo oko 30 dolara u džepu. Oglasio je svoj prvi Intenziv, otišao na parče zemlje u južnoj kalifornijskoj pustinji koje je nedavno kupio, stavio prostirke na zemlju, kupio stubove, zabio ih u zemlju i napravio improvizirani krov. Sve je zaklonio mrežama za zaštitu od insekata.
Na taj prvi Intenziv došlo je 26 učesnika, ljudi koji su već ranije radili sa Bernerom i imali iskustva u dijadnom radu.
“Nisam im mnogo pričao o tome šta će se dogoditi”, pisao je Berner. “Samo sam kazao da ćemo raditi na tome ko smo mi i da će taj rad biti intenzivan... Ono što sam imao u glavi bio je samo bljesak jedne ideje šta bi Intenziv prosvjetljenja trebalo da bude”.
Ustali su rano ujutro, učesnici su uplatili novac, a Bernerova žena Ava je tokom pauze za ručak otišla u grad i kupila još hrane, za svih pet dana koliko je taj prvi Intenziv trajao. Kasnije, sa iskustvom, Berner je standardno trajanje Intenziva sveo na tri dana.
Berner je vjerovao da će biti potrebno pet ili deset Intenziva dok neko ne doživi iskustvo prosvjetljenja. Na njegovo veliko iznenađenje, neki učesnici su već drugog dana rada imali iskustvo prosvjetljenja. Do kraja Intenziva, kaže Berner, iskustvo prosvjetljenja doživjelo je oko četrdeset procenata učesnika.
Na kraju, svi su bili oduševljeni, pa su se dogovorili da uskoro održe i drugi Intenziv.
Naravno, učesnici nisu neprekidno radili samo dijade. Dnevni raspored na Intenzivu načinjen je po uzoru na zen seshine, tako da su se između dijada učesnici odmarali, imali periode za individualnu meditaciju bez partnera, objedovali, konsultovali se sa Bernerom i sl.
Standardna satnica Intenziva danas izgleda tako da on obično počinje četvrtkom uveče, uvodnim predavanjem voditelja na kojem on objasni šta će se raditi, koji je dnevni raspored, i trudi se da motiviše učesnike. Sam Intenziv počinje sljedećeg dana u 6:00 sati ujutro, kada voditelj održi predavanje o tome kako se radi tehnika prosvjetljenja, odnosno kako se rade dijade. Nakon pauze tokom koje se posluži čaj, učesnici u 7:30 sjednu u parove i počinju svoju prvu dijadnu vježbu na tom Intenzivu. Do 12:00 sati, kada se služi ručak, učesnici su već uradili četiri dijade, doručkovali i imali jednosatnu meditaciju u šetnji, tokom koje izlaze napolje, ali i dalje usmjereni na pitanje sa kojim rade. Nakon ručka opet slijedi dijada, pa popodnevno predavanje voditelja na kojem se pojašnjavaju aspekti tehnike, učesnici iznose svoja iskustva, postavljaju pitanja... Do kraja dana, u 23:45 kada se ide na spavanje, učesnici će uraditi još šest dijadnih vježbi, jednu meditaciju u šetnji, jednu individualnu sjedeću meditaciju, imaće vrijeme za popodnevni odmor, dvije užine i večeru. Isti raspored, sa malim varijacijama, slijedi i sljedeća dva dana. Hrana na intenzivima je uvijek lagana i vegeterijanska, čaj je biljni, ne služe se kofeinski čajevi ni kafa, a zabranjeno je pušenje i konzumiranje alkohola.
Do kraja svoje karijere kao voditelja Intenziva, Berner je održao točno 99 Intenziva. Svoj posljednji Intenziv održao je u 12. mjesecu 1976. Nije želio održati 100. Intenziv. Nakon toga se povukao i posvetio isključivo svojoj sopstvenoj meditacijskoj praksi i podučavanju učenika u maloj joga komuni u Australiji, u brdima iznad grada Adelaide.
Naime, on je u međuvremenu postao učenik indijskog učitelja joge po imenu Swami Kripalvananda (1913 – 1981), te je promijenio ime u Yogeshwar Muni. Nakon smrti svog učitelja nastavio je podučavati jogu kao samostalni učitelj. Umro je u svom domu u Australiji 24. 06. 2007.

08.01.2008. u 20:44 • 1 KomentaraPrint#

nedjelja, 30.12.2007.

U potrazi za izgubljenim smislom

Iako se u popularnoj literaturi često govori o 'duhovnom' razvoju, o 'spiritualnosti', čini se da se rijetko pokušava pojasniti što je to duhovno traganje, što je to duhovni razvoj, što je to spiritualnost? Za prosječnog čovjeka to je obično ona tamna sfera izvan znanosti i tradicionalnih religijskih institucija, koja je često na granici realnosti pa i duševnih patologija.
A što su znanost i religijske institucije? Uprošćeno, oruđa nauke su logika i matematika, a njezin cilj je naprednija tehnologija, te tako lakši i bolji život. Govoreći o religijskim institucijama, njihovo najvažnije oruđe je etika, a cilj je uputiti ljude da žive i rade na ispravan način i tako osiguraju opstanak zajednice, formiraju obitelj, podižu djecu, i produže život na zemlji.
Međutim, oruđe duhovnosti je srce, a njen cilj je mudrost, razumijevanje života, i više svjesnosti.
Duhovnost zapravo znači traganje za smislom. To traganje je suštinska potreba pojedinca. To je stalni unutarnji pokušaj da čovjek shvati sebe i Univerzum u kome živi. To je vječita zapitanost o krajnjoj suštini i najdubljem smislu.
Intenziv prosvjetljenja je suvremeni metod, tehnika duhovnog razvoja koja se na najdirektniji mogući način bavi upravo ovom oblasti smisla, razumijevanjem sebe i svijeta u kojem smo. To je trodnevni praktični seminar (radionica, workshop), čiji je jedini, isključivi cilj postignuće prosvjetljenja, koje ovdje definiramo kao “direktno iskustvo istine”.
Intenziv nije jedna od mnogih tehnika meditacije ili ličnog razvoja koje možete raditi kod kuće, onda kada odvojite nešto malo vremena za to. Kao što samo ime kaže, to je intenzivna tehnika koja se u grupi i pod vođstvom obučenog voditelja prakticira puna tri dana i svo vrijeme boravite, hranite se i spavate u objektu gdje se Intenziv održava. Jako je važno naglasiti i to da Intenziv nije sekta, religija, ili filozofija. To je čista tehnika, “čista praksa”, koju mogu praktikovati svi, bez obzira da li inače slijede neki poseban sistem duhovnog vježbanja ili ne.
“Prosvjetljenje” je direktno iskustvo istine o samom sebi, direktno iskustvo svoje sopstvene stvarnosti, onoga kako mi stvarno jesmo. “Direktno” znači da je to iskustvo doživljeno neposredno, ne kroz upotrebu logike, osjećanja, intuiciju, promatranje ili bilo koji drugi indirektni ili intelektualni proces. U direktnom iskustvu, ono što se doživljava i onaj koji to doživljava na izvjestan način postaju jedno, to je svojevrsno stanje jedinstva u kojem više nema razlike između onoga što se opaža i onoga koji to opaža.
Suština koncepta Intenziva je da se tehnika komunikacije praktikovana u zapadnjačkim terapeutskim sesijama kombinuje sa drevnim pitanjem “Ko sam ja?”, koje je često korišteno na Istoku kao alatka za meditaciju.
Na Intenzivu vam niko ne govori tko ste ili što ste, nitko vas ne uči o životu ili pokušava da vam “proda” neki svjetonazor. Intenziv je “čista praksa”, čisti metod za postignuće prosvjetljenja koji mogu primjenjivati svi, bez obzira koju religiju ili filozofski sistem slijede ili ne u svojim životima.
Intenziv je istinski duhovni dar čovječanstvu 20. i 21. stoljeća. Suvremeni metod koji kao da nam kazuje da svako doba, bez obzira na količinu mudrosti i znanja koje nam dolaze iz prošlosti, uvijek otkrije neki novi put ka istini, koji je u skladu sa duhom vremena i potrebama čovjeka koji u tom vremenu živi.
Za video sa youtube.com koji prilažem ne mogu garantirati da prezentira standardni Intenziv po učenju Charlesa Bernera 100%, no jedini je video uradak koji sam mogao naći da pokazuje kako vježbe na Intenzivu izgledaju... Voditelj je možda suviše 'hyper' za moj ukus :) i na standardnom Intenzivu nema takvog elementa showbusinessa niti voditelj sjedi na podijumu u fotelji :) no razni ljudi rade Intenzive na različite načine... Takođe, činjenica je da ovaj čovjek svoju radionicu zove Illumination Intensive, a ne Enlightenment Intensive, čime vjerojatno želi naznačiti da se to što on radi do određenog stupnja razlikuje od standardnog Intenziva Charlesa Bernera...


30.12.2007. u 18:02 • 5 KomentaraPrint#

subota, 29.12.2007.

Tko sam ja?


Stvarni duhovni razvoj nemoguć je bez istinskog znanja o tome tko smo i što smo u suštini, koja je naša stvarna priroda. Naš cjelokupni pogled na svijet, naš svjetonazor i doživljaj svijeta i drugih uslovljen je time kako doživljavamo same sebe. Što mislimo o sebi, to ćemo misliti i o drugima. Stoga je nemoguće uspostaviti realan, smislen odnos sa stvarnošću, uistinu se razvijati u svijetu, bez da prethodno nismo direktno spoznali svoju istinsku prirodu, samog sebe. Ako to ne znamo, onda ne možemo znati ni što je stvarni razvoj.
Bez znanja o svojoj stvarnoj prirodi mi ne možemo uistinu znati u kom se pravcu treba kretati, već to možemo samo naslućivati. Svoj životni put mi možemo zasnovati na svojim racionalnim zaključcima, na vaspitanju, na konceptima usvojenim od roditelja, zajednice, vjerskog učenja, na svojim osjećanjima ili na intuiciji, ali to nikad neće biti stvarno znanje (gnoza) koje proizilazi iz nutrine našeg bića, iz naše sopstvene spoznaje toga tko smo i što smo.
Naravno, mnoge vjerske i filozofske debate vođene su tokom milenija o tome što je istina i kako se ona može spoznati, ako je to uopće moguće. Danas je, čak, vrlo popularno mišljenje da svatko ima “svoju istinu”, odnosno da apsolutna istina, jednakovrijedna za sve pojedince, ne postoji.
Istina je, onako kako ja ovdje koristim tu riječ, jednostavno stvarnost, ono kako stvari stvarno jesu. Ako tu stvarnost definiramo nekom matematičkom formulom, to neće biti istina sama po sebi, već samo jedan matematički opis te istine. Ako je opišemo nekom logičkom definicijom, onda to opet neće biti sama istina, već samo logička konstrukcija, mentalni opis te stvarnosti. A svaki opis stvarnosti, ma koliko dobar bio, nikad nije sama stvarnost po sebi, već samo jedna ideja, koncept, o toj stvarnosti.
Intenziv prosvjetljenja, o kojem piše ovaj blog, jeste jedan praktičan metod kako direktno iskusiti tu konačnu istinu, ne kao ideju, već kao životnu stvarnost. Kako direktno iskusiti svoju stvarnu prirodu, neovisno od svih intelektualnih i ostalih posrednih tumačenja i interpretacija. Ja ovdje želim da opišem taj metod, koji smatram izuzetno vrijednim. Intenzivi se održavaju u svijetu od 1968, i do sada su tisućama ljudi pomogli da promijene svoje živote na bolje, usmjere pramac svog životnog broda u pravcu Konačnog, i dožive smislen, stvaran razvoj, bez obzira da li u svom svakodnevnom životu inače praktikuju neki sistem samorazvoja ili ne.
Želja mi je i da sačuvam informacije na našem jeziku o standardnim Intenzivima prosvjetljenja, po metodu i učenju Charlesa Bernera i Lawrence Noyesa Skande. To je zato što se na našim prostorima tokom godina pojavio znatan broj voditelja seminara koje oni nazivaju Intenzivima, ali koji to u suštini nisu. Postoje i oni koji te seminare nazivaju drugačije, i tvrde da su oni nastali kao svojevrsno poboljšanje već postojećeg Bernerovog Intenziva. Zbog svega toga mi se čini da je potrebno podsjetiti duhovne tragaoce na ovim prostorima što je to, u stvari, Intenziv prosvjetljenja u svojoj originalnoj, izvornoj formi.
Uživajte u avanturi samootkrivanja!


29.12.2007. u 17:16 • 16 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

0



< siječanj, 2008  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Prosvjetljenje nije psihodelično iskustvo izmijenjene svijesti, već unutarnji preobražaj koji onome tko ga iskusi daje kvalitativno sasvim novu svjesnost o sebi, životu i drugima, koja čini da čovjek počne živjeti život prirodnije i autentičnije, mudrije i sa dubljim razumijevanjem stvarnosti.

Linkovi

Lawrence Noyes
Stranica sa informacijama o Intenzivu i obuci za voditelje Intenziva

Charles Berner
Stranica posvećena Charlesu Berneru, tvorcu metode Intenziva prosvjetljenja

Intenzivi u Velikoj Britaniji

Stranica sa mnoštvom linkova o Intenzivu